Sad svratih do Blogotka i ustanovim da o jucersnjem svetskom danu Roma nijedan bloger nije ni rec pisao.Strasno.Da je neko politicko sranje bilo ili neki protest onda bi svih trista milion blogera pisala samo o tome a o Romima niko ni rec kao da su jadni gubavi.
E pa evo ja cu im posvetiti post,zato sto su mi dragi i zato sto sam najlepse trenutke i neprespavane noci provedene bas u Romskim naseljima i satorima.Jednostavno su to ljudi koji su,ako ustanove da si dobar,u stanju da ti dusu daju.Desavalo se jako cesto da tokom tih muzickih ludih noci Ciga natera svoju zenu negde posle ponoci da zakolje tu jednu jedinu kokosku koju su u dvoristu imali.
Cesto su me pitali sta ja to nalazim kod njih da ih tako volim druziti…Jednostavno,oni su neprevazidjeni u pravljenu atmosfere,igraju i pevaju dok ne padnu sa nogu.Nikad nisam lepse pesme i muziku cuo nego u Ciganskim malama,oni jednostavno ne znaju note ali zato osecaju instrumente,prosto violina u njihovim rukama zaplace od cistih tonova.Sto se igre tice,ni tu nema neke logike ali ima osecaj i uvo koje ih vodi i tad im noge prosto ne dodiruju zemlju,krecu se kao cigra.
A pesma…? To je tek melem za usi,jednostavno ti to danima odzvanja u usi i to je ono sto te privlaci da ih opet posetis.Da bi se uverili u ovo sto sam zadnje pisao otvorite komentare jer vas tamo ceka neprevazidjeni Ciganski Kralj pesme sa jednom divnom baladom koja para dusu…