Gubim se!
Ja sam kao list
ostavljen na udaru vetra,
ja sam kao buba
osamucena od sunceve toplote.
Prepustam se mocima sudbine,
utapam se u crnilo noci,
sunjam se kroz teskoce sudbine,
sanjam dolazak kraja,
analiziram bezkonacnost,
ja sam Covek!
I nikad necu biti autonoman,
jer osecam tudju kontrolu,
skoro umiljato…
Al nije…
Nije ONA!
Nestala je,
ili se izgubila
u jednom abisu,
ili mozda u snu…
| Visit MyBlogLog and get a signature like this! | ||



















…tuzna mi je ova pesma…
October 8th, 2009 at 1:28 pmŠto ja volim ljubičaste zmajeve … makar i tužnom pesmom ispraćene
October 8th, 2009 at 1:51 pm… al držiš se, kolko vidim! A i lepo letiš!
October 8th, 2009 at 9:15 pmVazno je da si Covek, sa velikim C, ostalo je promenjivo.
October 9th, 2009 at 12:55 pmlepa pesma. A ko je ona? Jel zena??
October 10th, 2009 at 11:35 am