Danas je Ivandan,sinoc smo ja i gospodja bili u livade da uzberemo ivandansko cvece kako bi napravili venac Ivandanski koji se rano jutros nasao okacen na nasoj kapiji.Venac se kaci kako bi doneo srecu i radost porodici.
Jedna moja prijateljica iz Novog Knezevca je skoro izdala jednu knjigu pesama i prica po imenu “Srce Lecedersko” a u toj knjizi ima pesma po imenu Ivandan.
Ivandan
Zuto cvece Ivandansko!
Cuvam zuto da iz oka mi ne izidje.Tela bi da spokoj ledine ove u srce smestim.Necu u Ivanski venac tugu da upletem.A pletem.Pletem tugu ko lepljivu paucinu,otresam prste,al misli mrsim.
Udisem zuto
izdisem zivot.
Dokle tako?
Do Blazenog,Svemoguceg sto mi odozgore zuto silje il sumornog,licemernog sto me odozdole tugom gusi?
Mirisem zuto i mirise smescem u grude svoje.Tela bi da sto duze zute lepote pamtim,plavog oka se setim,paorske mu ruke pomilujem.Al izdisem zivot,a secanja bolu i gusu.Pece zuto u ocima i curu suze na venac Ivanski.Nisam tela i nji u venac da upletem.A pletem
Dokle tako?
Do Blazenog,Svevideceg sto mi odozgore zivot nudi,verom i nadom hrani ili necastivog,prevrtljivog sto me odozdole u ocajanje vodi?
Disem zuto
Zivim zuto
pamtim zuto,
Ivandansko cvece na ledini.
Od Svevisnjeg oprostaj molim.


























